Knjiga fraza

bs Prošlost modalnih glagola 1   »   es Pretérito de los verbos modales 1

87 [osamdeset i sedam]

Prošlost modalnih glagola 1

Prošlost modalnih glagola 1

87 [ochenta y siete]

Pretérito de los verbos modales 1

Odaberite kako želite vidjeti prijevod:   
bosanski španski Igra Više
Mi morasmo zaliti cvijeće. (No-o--o--- n--otra-- --v---s-qu- r--ar -a- ----t--. (Nosotros / nosotras) Tuvimos que regar las plantas. (-o-o-r-s / n-s-t-a-) T-v-m-s q-e r-g-r l-s p-a-t-s- ---------------------------------------------------- (Nosotros / nosotras) Tuvimos que regar las plantas.
Mi morasmo pospremiti stan. Tuvim-s---- ordena- -- pi--. Tuvimos que ordenar el piso. T-v-m-s q-e o-d-n-r e- p-s-. ---------------------------- Tuvimos que ordenar el piso.
Mi morasmo oprati posuđe. Tu-imo--que -av-r--os---a-os. Tuvimos que lavar los platos. T-v-m-s q-e l-v-r l-s p-a-o-. ----------------------------- Tuvimos que lavar los platos.
Moraste li vi platiti račun? ¿----otr---- vos---as)---vi-t--s---e-----r -a --en-a? ¿(Vosotros / vosotras) tuvisteis que pagar la cuenta? ¿-V-s-t-o- / v-s-t-a-) t-v-s-e-s q-e p-g-r l- c-e-t-? ----------------------------------------------------- ¿(Vosotros / vosotras) tuvisteis que pagar la cuenta?
Moraste li vi platiti ulaz? ¿--viste---q-e --gar-e--ra--? ¿Tuvisteis que pagar entrada? ¿-u-i-t-i- q-e p-g-r e-t-a-a- ----------------------------- ¿Tuvisteis que pagar entrada?
Moraste li vi platiti kaznu? ¿--v----is-q---p-g-r-----m-l--? ¿Tuvisteis que pagar una multa? ¿-u-i-t-i- q-e p-g-r u-a m-l-a- ------------------------------- ¿Tuvisteis que pagar una multa?
Ko se moraše oprostiti? ¿---én---vo--ue--e--edi-se? ¿Quién tuvo que despedirse? ¿-u-é- t-v- q-e d-s-e-i-s-? --------------------------- ¿Quién tuvo que despedirse?
Ko moraše ići ranije kući? ¿--i-n -uv----e i-s-----n-- ---a-a? ¿Quién tuvo que irse pronto a casa? ¿-u-é- t-v- q-e i-s- p-o-t- a c-s-? ----------------------------------- ¿Quién tuvo que irse pronto a casa?
Ko moraše uzeti voz? ¿Quién-tu-- --- ---e--- t-m-- (---)-el -r-n? ¿Quién tuvo que coger / tomar (am.) el tren? ¿-u-é- t-v- q-e c-g-r / t-m-r (-m-) e- t-e-? -------------------------------------------- ¿Quién tuvo que coger / tomar (am.) el tren?
Mi ne htjedosmo ostati dugo. (N--o-r---- --sotr--)--o--u----mos -u--a-no--m-c-------. (Nosotros / nosotras) no queríamos quedarnos mucho rato. (-o-o-r-s / n-s-t-a-) n- q-e-í-m-s q-e-a-n-s m-c-o r-t-. -------------------------------------------------------- (Nosotros / nosotras) no queríamos quedarnos mucho rato.
Mi ne htjedosmo ništa piti. N- -u----m-s-t--a----d-. No queríamos tomar nada. N- q-e-í-m-s t-m-r n-d-. ------------------------ No queríamos tomar nada.
Mi ne htjedosmo smetati. N- -uer-am-s-mo----ar. No queríamos molestar. N- q-e-í-m-s m-l-s-a-. ---------------------- No queríamos molestar.
Ja htjedoh upravo telefonirati. (Y----ól---ue-ía----er-u-a--l----a. (Yo) sólo quería hacer una llamada. (-o- s-l- q-e-í- h-c-r u-a l-a-a-a- ----------------------------------- (Yo) sólo quería hacer una llamada.
Ja htjedoh upravo pozvati taksi. Q----- pedi- u---a--. Quería pedir un taxi. Q-e-í- p-d-r u- t-x-. --------------------- Quería pedir un taxi.
Ja htjedoh naime ići kući. Es-q-e quer-- --m--a ca-a. Es que quería irme a casa. E- q-e q-e-í- i-m- a c-s-. -------------------------- Es que quería irme a casa.
Ja pomislih, ti htjede nazvati svoju ženu. P-n-aba -u--q----a----a-a--- t--e-po--. Pensaba que querías llamar a tu esposa. P-n-a-a q-e q-e-í-s l-a-a- a t- e-p-s-. --------------------------------------- Pensaba que querías llamar a tu esposa.
Ja pomislih, ti htjede nazvati informacije. Pens-ba q-e-qu---as --a----a -nform--i--. Pensaba que querías llamar a Información. P-n-a-a q-e q-e-í-s l-a-a- a I-f-r-a-i-n- ----------------------------------------- Pensaba que querías llamar a Información.
Ja pomislih, ti htjede naručiti picu. Pen--ba qu- -u-r-a--ped-r una-pi-z-. Pensaba que querías pedir una pizza. P-n-a-a q-e q-e-í-s p-d-r u-a p-z-a- ------------------------------------ Pensaba que querías pedir una pizza.

Velika slova, veliki osjećaji

U reklamama se koristi mnogo slika. Slike pobuđuju naše posebne interese. Njih promatramo duže i intenzivnije od slova. Na taj način nam reklama u kojoj su prisutne slike duže ostaje u sjećanju. Slike takođe pobuđuju jake emocionalne reakcije. Mozak jako brzo prepoznaje slike. On odmah zna šta se na slici treba vidjeti. Slova funkcioniraju drugačije od slika. Ona su apstraktni znakovi. Stoga naš mozak sporije reagira na slova. Najprije mora razumjeti značenje riječi. Moglo bi se reći da znakove mora prevoditi centar za govor. No slova također mogu pobuditi emocije. Zato veličina teksta jedino mora biti jako upečatljiva. Istraživanja pokazuju da velika slova imaju veliki utjecaj. Velika slova nisu samo upečatljivija od malih. Ona također stvaraju jaku emocionalnu reakciju. To vrijedi i za pozitivne i za negativne osjećaje. Čovjeku je oduvijek bila važna veličina stvari. Čovjek je prisiljen brzo reagirati za vrijeme opasnosti. A kad je nešto veliko, obično je i vrlo blizu! Dakle, razumljivo je da velike slike pobuđuju jake reakcije. Manje je jasno zašto reagiramo i na velika slova. Slova zapravo mozgu ne predstavljaju nikakav signal. Unatoč tome mozak pokazuje jaku aktivnost dok vidi velika slova. Istraživačima je ovaj rezultat jako zanimljiv. On pokazuje koliko su nam slova postala važna. Naš mozak je na neki način naučio reagirati na pismo...