Na svijetu živi oko 7 milijardi ljudi.
Svi oni govore neki jezik.
Nažalost, on nije uvijek isti.
Da bismo komunicirali s drugim narodima, moramo učiti jezike.
To je često veoma mukotrpno.
Međutim, postoje jezici koji su veoma slični.
Njihovi govornici se razumiju bez da su usvojili drugi jezik.
Taj se fenomen naziva
mutual intelligibility
.
Pritom se razlikuju dvije varijante.
Prva varijanta je međusobnо usmeno razumijevanje.
Ovdje se govornici razumiju tokom međusobne usmene komunikacije.
Međutim, pisani oblik drugih jezika ne razumiju.
To je zbog različitih pisama jezika.
Primjer za to su jezici hindi i urdu.
Međusobno pismeno razumijevanje predstavlja drugu varijantu.
U tom slučaju jezik se razumije u pisanom obliku.
Međutim, kad govornici međusobno pričaju, jako se loše razumiju.
Razlog tome je jako različit izgovor.
Primjer za to su njemački i holandski jezik.
Većina srodnih jezika sadrže obje varijante.
To znači da su usmeno i pismeno uzajamno razumljivi.
Primjer za to su ruski i ukrajinski ili tajlandski i laoski.
Takođe postoji asimetričan oblik međusobnog razmijevanja.
To je slučaj kad se govornici različito razumiju.
Portugalci bolje razumiju Špance nego Španci Portugalce.
Austrijanci takođe bolje razumiju Njemce nego obrnuto.
Kod navedenih primjera prepreku predstavljaju izgovor i dijalekt.
Ko želi voditi dobre razgovore, mora naučiti nešto novo...